HRVATSKI JEZIK OD 5. DO 8. RAZREDA

Umna mapa lekcija od 5. do 8. razreda Osnovne škole.

Get Started. It's Free
or sign up with your email address
HRVATSKI JEZIK OD 5. DO 8. RAZREDA by Mind Map: HRVATSKI JEZIK OD 5. DO 8. RAZREDA

1. NEPROMIJENJIVE RIJEČI

2. PROMIJENJIVE RIJEČI

3. SKLONIDBA Sklonidba ili deklinacija je mijenjanje riječi po padežima. U hrvatskom jeziku se mijenjaju imenice, zamjenice, pridjevi i brojevi.

4. GRAMATIČKO USROJSTVO REČENICA

4.1. Subjekt je (neobvezni) dio rečenice iz kojeg se saznaje o kome se ili čemu radi, tko je vršitelj radnje. U rečenici se uz subjekt postavlja pitanje "tko" (ljudi, životinje, biljke) ili "što" (pojave, stvari), što znači da je subjekt dio rečenice koji je u nominativu. Subjekt se može nalaziti na bilo kojem mjestu u rečenici, obično uz predikat. No, često se mora subjekt dopuniti subjektnim dopunama, koji odgovaraju na pitanja tko (što), čiji, koji i kakav. Subjekt u rečenici može biti izostavljen.

4.1.1. izrečeni subjekt neizrečeni subjekt Mara mi se sviđa. Fran i ja pošli smo u kino. Što ti i ostali mislite o tome? Sviđa mi se. (neizrečeni subjekt ona) Pošli smo u kino. (neizrečeni subjekt mi) Što mislite o tome? (neizrečeni subjekt vi)

4.2. Atribut je dodatak imenici kojoj se dodaje da bi pobliže opisao imenicu, imeničnu zamjenicu ili poimeničeni pridjev. Atribut može biti zamjenica (najčešće posvojna), pridjev ili broj, a rjeđe i imenica (u tom slučaju atribut i imenica koju opisuje nisu u istom padežu). Atribut dijelimo na pridjevni i imenični.

4.2.1. uz subjekt Nova učiteljica ulazi u razred. uz objekt Kupili smo zrele kupine. uz imensku riječ u imenskome predikatu Rijeka je lučki grad. uz imensku riječ u priložnoj oznaci Naći ćemo se u malome parku.

4.3. Objekt je rečenični dio koji nije nužan, ali je proširuje. Objekt je predmet radnje. Izravni objekt je u akuzativu ili rjeđe u objektnom genitivu. Radnja direktno prelazi na njega.

4.3.1. akuzativu bez prijedloga Napisala sam zadaću., Kupila sam novu bilježnicu. u genitivu, ali tada je uvijek zamjenjiv s objektom u akuzativu Natoči mi vode., Ne osjećam kajanja. (Natoči mi vodu., Ne osjećam kajanje.).

4.3.2. genitivu koji se ne može zamijeniti akuzativom Zasitio se igrica. dativu Prišao je prijateljima. akuzativu s prijedlogom Zagledala se u daljinu. lokativu Razmišljao je o nogometu. instrumentalu Dobro je vladao matematikom.

4.4. Priložna oznaka je rečenični dio koji dopunjuje predikat, pobliže označava okolnost pod kojom se vrši radnja izrečena predikatom: mjesto, vrijeme, način, uzrok, namjeru, posljedicu, pogodbu, dopuštanje, izuzimanje, količinu, smjer, društvo ili sredstvo. Priložna oznaka može biti jedna riječ, ili skupina riječi.

4.4.1. priložna oznaka mjesta Gdje?, Kamo?, Kuda?, Odakle?, Dokle? Sastat ćemo se u parku. On je iz Splita. Stani nasuprot prozoru. priložna oznaka vremena Kad?, Otkad?, Dokad? Sastat ćemo se poslijepodne. Prošle se godine doselio u Zagreb. Katkad idemo na izlet. priložna oznaka načina Kako? Skakutao je veselo i okretno. Nekako ću ti pomoći. Uletio je u sobu poput vihora.

4.5. Apozicija (lat. appositio - prilaganje, dodavanje, stavljanje pokraj čega) je rečenični dio, imenica koja pobliže označava drugu imenicu[2] i s njom se slaže u rodu, broju i padežu (za razliku od imenskog atributa). U uobičajenom redu riječi apozicija prethodi imenici koju označuje.

4.5.1. Moj prijatelj Ivan je na poslu. Miloš, stari moj prijatelj, još uvijek me posjećuje.

4.6. Predikat je temeljni dio rečenice, naime krnja rečenica se sastoji samo od predikata (nema subjekta): Kiši. Sniježi. Iz njega se saznaje što subjekt radi ili što se s njime događa. Ako predikat izražava radnju, stanje ili zbivanje te ga čini neki glagolski oblik, zovemo ga glagolskim predikatom, koji ima jedan ili više glagola.

4.6.1. genitivu koji se ne može zamijeniti akuzativom Zasitio se igrica. dativu Prišao je prijateljima. akuzativu s prijedlogom Zagledala se u daljinu. lokativu Razmišljao je o nogometu. instrumentalu Dobro je vladao matematikom.

5. PADEŽ I PADEŽNA PITANJA NOMINATIV:TKO?,ŠTO? GENITIV:KOGA?,ČEGA? DATIV:KOMU?,ČEMU? AKUZATIV:KOGA?,ŠTO? VOKATIV:OJ?,EJ? INSTRUMENTAL:S KIM?,S ČIM? LOKATIV:O KOME?,O ČEMU?

6. Glagol je promjenjiva vrsta riječi kojom se izriče radnja, stanje ili zbivanje. Primjeri: Ja radim, plivam, čitam, pišem - radnja Kiša pada. Država napreduje. - stanje Koncert se održava večeras. - zbivanje

7. Pridjevi su vrsta riječi koja se pridjeva imenicama, odnosno opisuje imenice.

8. Brojevi su promjenjiva vrsta riječi. Njima se izriče količina onoga što je imenovano imenicama (glavni (kardinalni) brojevi) ili koje je po redu ono što je imenovano imenicama (redni brojevi).

8.1. jednina množina muški rod ženski rod srednji rod muški i srednji rod ženski rod svi rodovi svi rodovi N jedan jedna jedno dva dvije tri četiri G jednog(a) jedne jednog(a) dvaju dviju triju četiriju D jednom(u) jednoj jednom(u) dvama dvjema trima četirima A jednog(a) (za živo), jedan (za neživo) jednu jedno dva dvije tri četiri L jednom(e) jednoj jednom(e) dvama dvjema trima četirima I jednim jednom jednim dvama dvjema trima četirima

9. Prilozi su nepromjenjiva vrsta riječi koje se najčešće prilaže ispred glagola.

10. Prijedlozi su nepromjenjiva vrsta riječi, izražavaju odnos između bića, stvari i pojava te utječu na padež riječi uz koju stoje. Najčešće se odnose na imenice i imeničke zamjenice, ali se mogu odnositi i na pridjeve i brojeve. Jedino su nominativ i vokativ samostalni padeži bez prijedloga, a svi se ostali padeži nazivaju nesamostalnim ili kosim padežima te uz njih dolaze prijedlozi. I neki prijedlozi mogu dobiti navezak (s - sa, k - ka, pred - preda itd.).

11. Veznici su nepromjenjiva vrsta riječi, jezični pomoćni element (najčešće jedna ili dvije riječi). Služi međusobnom povezivanju pojedinih riječi, skupina riječi i rečenica. Službu veznika mogu imati i prilozi: gdje, kuda, kamo, odakle, kada, otkad, otkako, kako, dokle, pošto, samo, dakle, već...

12. Usklici ili uzvici nepromjenjive su riječi kojima se izražava neki doziv, osjećaj ili zvuk. Osjećaji i raspoloženja: ah, oh, hehe, he, hura, jao, joj, oho, uh, uf, ijuju, haj, eh, ehe... Dozivanje, poticaji: iš, đija, mic, ej, de, hej, oj, ej, hej, o, hajde, na, halo... Onomatopeje: bum, tras, pljus, hop, mljac, zum, klik, krc, škljoc, kukuriku, vau, bla, mu, mjau, kva-kva... Ovdje se mogu ubrojiti i prezentativi za pokazivanje: ovo, ono, tamo...

13. Čestice ili partikule nepromjenjiva su vrsta riječi kojima se izražava stav govornika prema sadržaju iskaza.

14. Glagolski pridjevi u hrvatskome jeziku mogu biti radni (aktivni) ili trpni (pasivni).

14.1. biti - bio, bila, bilo, bili, bile, bila htjeti - htio, htjela, htjelo, htjeli, htjele, htjela nositi - nosio, nosila, nosilo, nosili, nosile, nosila

14.2. -n, -na, -no, -ni, -ne, -na -en, -ena, -eno, -eni, -ene, -ena -jen, -jena, -jeno, -jeni, -jene, -jena -t, -ta, -to, -ti, -te, -ta

15. U ovu kategoriju ubrajaju se glagolska vremena (pluskvamperfekt, aorist, perfekt, imperfekt, prezent, futur prvi, futur drugi) i načini (kondicional prvi, kondicional drugi, imperativ, optativ) u hrvatskome jeziku.

15.1. Pluskvamperfekt (lat. plus quam perfectum = više nego perfekt) ili pretprošlo vrijeme (također prošlo prošlo vrijeme) glagola u hrvatskom jeziku tvori se od glagolskog pridjeva radnog (GPR) kojemu prethodi perfekt ili imperfekt pomoćnog glagola biti. Tvori se od svršenih, a rjeđe od nesvršenih glagola.

15.1.1. biti ja sam bio/bila bio/bila ti si bio/bila bio/bila on/ona/ono je bio/bila/bilo bio/bila/bilo mi smo bili/bile bili/bile vi ste bili/bile bili/bile oni/one/ona su bili/bile/bila bili/bile/bila ja bijah bio/bila ti bijaše bio/bila on/ona/ono bijaše bio/bila/bilo mi bijasmo bili/bile vi bijaste bili/bile oni/one/ona bijahu bili/bile/bila htjeti ja sam bio htio ti si bio htio on je bio htio mi smo bili htjeli vi ste bili htjeli oni su bili htjeli ja bijah htio ti bijaše htio on bijaše htio mi bijasmo htjeli vi bijaste htjeli oni bijahu htjeli učiti ja sam bio učio ti si bio učio on je bio učio mi smo bili učili vi ste bili učili oni su bili učili ja bijah učio ti bijaše učio on bijaše učio mi bijasmo učili vi bijaste učili oni bijahu učili

15.2. Aorist (grč. ἀόριστος, aoristos = neodređen, neograničen) prošlo je glagolsko vrijeme koje postoji u nekim jezicima (npr. hrvatski, bugarski, lužičkosrpski, starogrčki).

15.2.1. lice jednina množina 1. bih bismo 2. bi biste 3. bi bi/biše

15.2.2. lice jednina množina 1. htjedoh htjedosmo 2. htjede htjedoste 3. htjede htjedoše

15.3. Perfekt (lat. perfectus = svršen) prošlo je glagolsko vrijeme koje postoji u mnogim jezicima (npr. hrvatski, starogrčki i latinski).

15.3.1. lice jednina množina 1. bio/bila sam bili/bile smo 2. bio/bila si bili/bile ste 3. bio/bila/bilo je bili/bile/bila su

15.3.2. lice jednina množina 1. htio/htjela sam htjeli/htjele smo 2. htio/htjela si htjeli/htjele ste 3. htio/htjela/htjelo je htjeli/htjele/htjela su

15.4. Imperfekt (lat. imperfectus = nesvršen) prošlo je nesvršeno vrijeme glagola u hrvatskom jeziku i tvori se od nesvršenih glagola, od infinitivne ili prezentske osnove i nastavaka.

15.4.1. -ah, -aše, -aše, -asmo, -aste, -ahu -jah, -jaše, -jaše, -jasmo, -jaste, -jahu -ijah, -ijaše, -ijaše, -ijasmo, -ijaste, -ijahu.

15.5. Prezent (lat. praesens = sadašnji) naziv je za sadašnje vrijeme u jezicima. Neki jezici imaju jedan oblik prezenta, a neki više njih.

15.5.1. lice i broj -em -jem -am -im 1. jd. pišem ratujem pjevam radim 2. jd. pišeš ratuješ pjevaš radiš 3. jd. piše ratuje pjeva radi 1. mn. pišemo ratujemo pjevamo radimo 2. mn. pišete ratujete pjevate radite 3. mn. pišu ratuju pjevaju rade

15.6. Futur prvi (lat. futurus = budući), također futur I ili buduće vrijeme glagola u hrvatskom jeziku tvori se od nenaglašenog prezenta pomoćnog glagola htjeti i infinitiva.

15.6.1. lice jednina množina 1. ja ću raditi mi ćemo raditi 2. ti ćeš raditi vi ćete raditi 3. on će raditi oni će raditi

15.7. Futur drugi je glagolski oblik koji izriče radnju, stanje ili zbivanje za koje se pretpostavlja da će se dogoditi prije ili za vrijeme neke druge buduće radnje; stoga se ono katkad naziva i predbuduće glagolsko vrijeme.

15.7.1. Ne spremimo li se na vrijeme, vlak će nam pobjeći. Ne budemo li se spremili na vrijeme, vlak će nam pobjeći.

15.8. Kondicional sadašnji (također kondicional I.) jedan je od dva pogodbena načina glagola u hrvatskom jeziku. Tvori se od nenaglašenog aorista pomoćnog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog.

15.8.1. Popio bih kavu s tobom da nisam u velikoj žurbi. Kad bi mi ponudili povišicu, možda bih i nastavio raditi.

15.9. Kondicional prošli (također kondicional II.) jedan je od dva pogodbena načina glagola u hrvatskom jeziku. Tvori se od kondicionala sadašnjeg pomoćnog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog.

15.9.1. Ja bih bila stigla na vlak da nije bila gužva u prometu.

15.10. Imperativ (lat. impero = zapovjediti) zapovjedni je način glagola u hrvatskom jeziku. Imperativ je krnji glagolski oblik; ne postoji imperativ prvog lica jednine

15.10.1. -mo, -te (kod glagola na kraju čije prezentske osnove stoji suglasnik j) -i, -imo, -ite (kod glagola na kraju čije prezentske osnove stoji suglasnik, osim j) -j, -jmo, -jte (kod glagola na kraju čije prezentske osnove stoji samoglasnik) U trećem se licu koristi pomoćna čestica neka koju slijedi prezent glagola u odgovarajućem broju.

15.11. Optativ (kasnolatinski optativus [modus]: željni [način]), sustav glagolskih oblika, glagolski način kojim se izriče želja da se ostvari glagolom označeno zbivanje, stanje i sl.

15.12. Infinitiv je osnovni, rječnički oblik glagola i jedan od neodređenih glagolskih načina. U hrvatskom se jeziku tvori dodavanjem nastavaka na -ti ili -ći na infinitivnu osnovu glagola. Neodređeni je glagolski oblik jer se ne zna u kojemu je vremenu i jer se ne može mijenjati kroz lica.

15.12.1. dati pisati morati htjeti peći ići moći postići

16. VRSTE RIJEČI PROMIJENJIVE RIJEČI I NEPROMIJENJIVE RIJEČI

17. Imenice su riječi kojima je svojstvena kategorija predmetnosti, opredmećeno svojstvo i opredmećeni proces. Njima imenujemo pojave vanjskog svijeta i našeg unutarnjeg doživljavanja. Imenice se dijele na: opće - označavaju skup predmeta koji imaju neke zajedničke osobine vlastite - služi kao ime svakom pojedinom čovjeku, životinji, zemljopisnim pojmovima itd.

17.1. JEDNINA dječak, djevojčica, prozor MNOŽINA dječaci, djevojčice, prozori

18. REČENICE

18.1. NEZAVISNOSLOŽENE REČENICE

18.1.1. Nezavisnosložene rečenice nastaju povezivanjem jednostavnih rečenica. To povezivanje može biti vezničko i bezvezničko. Nezavisnosložene rečenice dijele se na sastavne, rastavne, suprotne, zaključne i isključne rečenice. Nezavisnosložena rečenica u kojoj su surečenice povezane bez veznika zove se rečenični niz.

18.1.1.1. Sastavne su rečenice nezavisnosložene rečenice čije su surečenice samostalne, ali im se sadržaji dopunjuju. Veznici su sastavnih rečenica i, pa, te, ni, niti te udvojeni veznici i ... i, ni ... ni, niti … niti.

18.1.1.1.1. Vito trči i zadovoljno pjevuši. Ujutro idem u školu pa onda jurim na plivanje.

18.1.1.2. Rastavne su rečenice nezavisnosložene rečenice čije su surečenice samostalne, a sadržaj jedne surečenice rastavljen od sadržaja druge. Veznici su rastavnih rečenica veznik ili i udvojeni veznik ili ... ili , koji naglašuje rastavni odnos, tj. nužnost izbora.

18.1.1.2.1. Hoćeš li večeras van sa mnom ili ćeš ostati kod kuće? Ili me prestani zadirkivati ili odlazim.

18.1.1.3. Suprotne su rečenice nezavisnosložene rečenice čije su surečenice samostalne. Njima se izriče odvojenost, različitost ili nepodudarnost sadržaja surečenica. Veznici su suprotnih rečenica a, ali, nego, no, već.

18.1.1.3.1. Veselili smo se izletu, a pala je kiša. Napokon smo krenuli, ali uskoro smo čuli grmljavinu.

18.1.1.4. Zaključne su rečenice nezavisnosložene rečenice čije surečenice dijelom ovise jedna o drugoj, i to tako da se druga surečenica odnosi prema prvoj kao zaključak. U službi veznika u zaključnim rečenicama nalaze se prilozi dakle, stoga, zato.

18.1.1.4.1. Ena je već ručala, dakle neće ručati s nama. Ne znam riješiti ovaj zadatak, stoga trebam pomoć.

18.1.1.5. Isključne su rečenice nezavisnosložene rečenice čije surečenice dijelom ovise jedna o drugoj, i to tako da druga surečenica isključuje dio sadržaja prve surečenice. U službi veznika u isključnim rečenicama nalaze se prilozi samo, tek, jedino te izrazi samo što, tek što, jedino što.

18.1.1.5.1. Sve sam naučila, samo još ponavljam matematiku. Vrijeme će danas biti lijepo, tek će oko podneva pasti malo kiše.

18.1.1.6. Rečenični je niz nezavisnosložena rečenica u kojoj nema veznika. Surečenice u rečeničnome nizu odijeljene su zarezom ili crticom, a značenje im može biti:

18.1.1.6.1. rečenični niz Vito i Lovro se igraju, Mara doručkuje, Jakov crta, Sara juri naokolo.

18.2. ZAVISNOSLOŽENE REČENISE

18.2.1. Zavisnosložene rečenice nastaju uvrštavanjem jedne jednostavne rečenice u drugu. Surečenica u koju se uvrštava druga surečenica zove se glavna surečenica, a surečenica koja se uvrštava na mjesto jednoga rečeničnog dijela glavne surečenice zove se zavisna surečenica. S obzirom na mjesto kojega se rečeničnoga dijela glavne surečenice uvrštava zavisna surečenica, razlikuju se predikatne, subjektne, objektne, priložne, atributne i apozicijske rečenice.

18.2.1.1. Predikatne su rečenice zavisnosložene rečenice u kojima je zavisna surečenica uvrštena na mjesto imenske riječi u imenskome predikatu glavne surečenice. Glagolski dio imenskoga predikata (spona – oblik glagola biti) nalazi se u glavnoj surečenici. Veznik je predikatnih rečenica da. Službu veznika u predikatnim rečenicama imaju i odnosne zamjenice tko, što, koji.

18.2.1.1.1. Situacija je da bolja ne može biti. Predstava je da ostaneš bez daha.

18.2.1.2. Subjektne su rečenice zavisnosložene rečenice u kojima je zavisna surečenica uvrštena na mjesto subjekta glavne surečenice. Veznici su subjektnih rečenica da, kako i gdje. Službu veznika u subjektnim rečenicama imaju i odnosne i upitne zamjenice (tko, što, koji, kakav, čiji), prilozi (kamo, kuda, dokle, kad, otkad, kako, koliko, zašto), izrazi poput zbog čega i upitna čestica li.

18.2.1.2.1. Žalosno je da ove godine nećemo na izlet. Priča se kako ćemo na izlet već u proljeće.

18.2.1.3. Objektne su rečenice zavisnosložene rečenice u kojima je zavisna surečenica uvrštena na mjesto objekta glavne surečenice. znici su objektnih rečenica da, kako, gdje. Službu veznika u objektnim rečenicama imaju i odnosne i upitne zamjenice (tko, što, koji, kakav, čiji), prilozi (kamo, kuda, dokle, kad, otkad, kako, koliko, zašto) te izrazi poput zbog čega i upitna čestica li.

18.2.1.3.1. Lovro i Jakov rekli su da je Sara u školi. Čujemo kako je sve dobro prošlo.

18.2.1.4. Atributne su rečenice zavisnosložene rečenice u kojima je zavisna surečenica uvrštena na mjesto atributa uz koju imensku riječ u glavnoj surečenici. Veznici su atributnih rečenica što i da. U službi su veznika atributnih rečenica i odnosne i upitne zamjenice koji, čiji, kakav.

18.2.1.4.1. Vrati mi knjigu što sam ti je posudio! Upoznat ću te s dječakom koji je najbolji matematičar u našemu razredu.

18.2.1.5. Mjesne su rečenice zavisnosložene rečenice u kojima je zavisna surečenica uvrštena na mjesto priložne oznake mjesta glavne surečenice. Službu veznika u mjesnim rečenicama imaju prilozi gdje, kamo, kud(a), otkud(a), odakle, dokle, dokud(a). U službi veznika pojavljuju se i izrazi čiji se prvi dio nalazi u glavnoj, a drugi u zavisnoj surečenici: ovdje… gdje, tu… gdje, ondje... gdje, tamo... kamo, ovuda… kud, onuda... kud.

18.2.1.5.1. Bilježnicu sam našao gdje sam je i ostavio. Idi kamo moraš.

18.2.1.6. Vremenske su rečenice zavisnosložene rečenice u kojima je zavisna surečenica uvrštena na mjesto priložne oznake vremena glavne surečenice. Veznici su vremenskih rečenica dok, čim, pošto. Službu veznika u vremenskim rečenicama imaju vremenski prilozi kad, otkako, otkad i izrazi kad god, tek što, prije nego što, nakon što.

18.2.1.6.1. Čim dođeš, krenut ćemo dalje. O putovanju ćemo razmišljati kad dođe vrijeme.

18.2.1.7. Načinske su rečenice zavisnosložene rečenice u kojima je zavisna surečenica uvrštena na mjesto priložne oznake načina glavne surečenice. Službu veznika u načinskim rečenicama ima prilog kako i izrazi ovako... kako, tako… kako, onako... kako.

18.2.1.7.1. Sve sam napravio kako si mi rekao. Sve napravi onako kako sam ti rekao.

18.2.1.8. Pogodbene su rečenice zavisnosložene rečenice u kojima je zavisna surečenica uvrštena na mjesto priložne oznake pogodbe glavne surečenice i označuje pogodbu ili uvjet kršenja radnje glavne surečenice. Veznici su pogodbenih rečenica ako, da, kad, li. Pogodbene se rečenice, ovisno o tome izriče li se njima stvarna, moguća ili nestvarna pogodba, dijele na stvarne, moguće i nestvarne.

18.2.1.8.1. stvarne Sadržaj glavne surečenice ostvarit će se ako se ostvari uvjet (pogodba) izrečen zavisnom surečenicom. ako li Ako mi kažeš što te muči, pomoći ću ti., Kažeš li mi što te muči, pomoći ću ti. moguće Sadržaj glavne surečenice moguće je ostvariti samo ako je moguće ostvariti uvjet (pogodbu) izrečen zavisnom surečenicom. ako kad Ako bi mi rekao što te muči, pomogla bih ti., Kad bi mi rekao što te muči, pomogla bih ti. nestvarne Sadržaj glave surečenice neostvaren je ili neostvariv jer je i uvjet sadržan u zavisnoj surečenici neostvaren ili neostvariv. da Da si mi rekao što te muči, pomogla bih ti.